Svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Dubrovnika uz Dan Grada i Festu svetog Vlaha tradicionalno je održana na Kandeloru, u ponedjeljak, 2. veljače, u Kazalištu Marina Držića.

Sjednicu je otvorio predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica. U uvodnom obraćanju istaknuo je kako je Gradsko vijeće u proteklih godinu dana održalo devet sjednica s ukupno 282 točke dnevnog reda, od kojih je 55 posto usvojeno jednoglasno.

Nakon prikazivanja filma „Od Feste do Feste“ – pregleda gradskih projekata realiziranih u razdoblju od prethodne Feste i Dana Grada, s posebnim osvrtom na razdoblje od 2017. godine, gradonačelnik Mato Franković održao je tradicionalni govor, osvrnuvši se na proteklo jednogodišnje razdoblje.

Istaknuo je važnost očuvanja tradicije i identiteta Grada, naglašavajući Festu kao simbol zajedništva, vjere i povijesne postojanosti Dubrovnika. Poručio je kako se Grad, uz poštovanje svoje bogate baštine, snažno okreće budućnosti kroz održivi razvoj, ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje i socijalnu skrb te primjenu pametnih rješenja za poboljšanje kvalitete života građana. Obraćanje je zaključio riječima:
„Dubrovnik danas nije grad bez izazova, ali je grad koji zna kamo ide. Grad koji se razvija odgovorno i s mjerom, koji vjeruje u znanje, dijalog i zajedništvo, grad koji poštuje svoje nasljeđe, ali se ne boji budućnosti. Hvala vam na povjerenju, suradnji i ljubavi koju svatko od vas pokazuje prema Gradu. Neka nas i dalje vodi mudrost našega Parca, a Dubrovnik ostane slobodan, živ i dostojan svoje povijesti.“

Prigodne govore održali su i predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, izaslanik predsjednika Vlade, potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, kao i župan Dubrovačko-neretvanske županije Blaž Pezo.

Svečanoj sjednici nazočili su i potpredsjednica Europske komisije za demokraciju i demografiju Dubravka Šuica, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić, državna tajnica Zrinka Raguž, državni tajnik Frano Matušić, dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, rektor crkve sv. Vlaha don Ivica Pervan, ovogodišnji festanjuli Maro Čoić i Niko Prokurica, rektor Sveučilišta u Dubrovniku Nebojša Stojčić, vijećnice i vijećnici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika te brojne druge osobe iz javnog, političkog i vjerskog života, uključujući predstavnike veleposlanstava i gradova prijatelja - gradonačelnika Vukovara Marijana Pavličeka i gradonačelnika Sarajeva Samira Avdića.

Na sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika dodijeljene su nagrade i priznanja zaslužnim pojedincima i institucijama. Odlukom Gradskog vijeća Nagrada Dubrovnika za životno djelo dodijeljena je Lucijanu Lućiju Capursu za izniman i trajan doprinos glazbenoj kulturi, promicanju dubrovačkog identiteta i očuvanju duha živoga Grada kulture. Posmrtno je Nagrada za životno djelo dodijeljena Miljenku Bratošu za nemjerljiv doprinos uspostavi obrane Grada u Domovinskom ratu i trajni doprinos njegovoj slobodi, kao i prof. dr. sc. Slobodanu Langu, dr. med., za ključnu ulogu u organizaciji Konvoja Libertas te izniman humanitarni, moralni i civilizacijski doprinos Dubrovniku u vrijeme njegove potpune blokade.

Nagrada Dubrovnika dodijeljena je Božu Grčiću, najstarijem živućem dubrovačkom festanjulu, za životnu posvećenost Festi svetog Vlaha te očuvanju tradicije i identiteta Grada Dubrovnika. Isto priznanje pripalo je i prof. dr. sc. Nenadu Jasprici za dugogodišnji znanstveni, obrazovni i javni rad kojim je Dubrovnik afirmirao kao grad znanja, znanosti i odgovornog odnosa prema prirodnoj i kulturnoj baštini. Nagrada je dodijeljena i Košarkaškom klubu Dubrovnik za osam desetljeća kontinuiranog djelovanja te izniman doprinos razvoju sporta i promociji Dubrovnika, Andriji Seifriedu za dugogodišnji doprinos kulturnom životu Grada kroz organizaciju likovnih događanja i promicanje umjetnosti, kao i Mirej Stanić za izniman, dugogodišnji i kontinuirani doprinos kazališnoj umjetnosti i kulturnom identitetu Dubrovnika.

Nagrade laureatima uručili su predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica, predsjednica Odbora za javna priznanja Olga Muratti i gradonačelnik Mato Franković. U ime svih dobitnika javnih priznanja i njihovih obitelji obratio se Lucijan Lući Capurso.

„U ime svih ovogodišnjih dobitnika Nagrade Dubrovnika za životno djelo i Nagrade Dubrovnika zahvaljujem Gradu Dubrovniku na ovoj velikoj časti i povjerenju. Ova priznanja nisu samo nagrade pojedincima i ustanovama, nego poruka da Grad vidi, pamti i cijeni doprinos onih koji su mu služili znanjem, hrabrošću, stvaralaštvom i predanošću. Posebno s poštovanjem danas izgovaramo imena Miljenka Bratoša i profesora Slobodana Langa. Njihova djela u obrani i humanitarnom očuvanju Dubrovnika u najtežim trenucima njegove povijesti trajni su temelj slobode i dostojanstva ovoga Grada. Dobitnici Nagrade Dubrovnika, čuvari Feste svetog Vlaha, znanstvenici, umjetnici, sportaši i kulturni djelatnici, svaki na svoj način svjedoče da Dubrovnik nije samo baština prošlosti, nego živ grad koji se svakodnevno gradi radom, znanjem, igrom, vjerom i umjetnošću. U svoje osobno ime mogu reći da je sve što sam radio bilo vođeno ljubavlju prema Gradu i njegovu duhu. Ako se ta ljubav danas prepoznaje u ovom priznanju, onda je to najveća moguća nagrada“, poručio je dobitnik Nagrade Dubrovnika za životno djelo Lucijan Lući Capurso, uputivši pritom i posebnu zahvalu hrvatskim braniteljima.

Lucijan Lući Capurso – dobitnik „Nagrade Dubrovnika za životno djelo“ za izniman doprinos u kulturnom i društvenom životu grada Dubrovnika.

Lucijan Lući Capurso istaknuti je član legendarnih Dubrovačkih trubadura, sastava koji je desetljećima predstavljao Dubrovnik na domaćoj i međunarodnoj glazbenoj sceni. Njihovo djelovanje značajno je pridonijelo prepoznatljivosti dubrovačke glazbene tradicije i mediteranskog kulturnog identiteta Grada. Sudjelovanjem na brojnim inozemnim nastupima i festivalima, uključujući i nastup na Eurosongu, Lucijan Capurso bio je aktivni promicatelj imena i ugleda Dubrovnika izvan granica Hrvatske.

Osim izvođačkog rada, njegov autorski doprinos glazbi i popularnoj kulturi ostavio je trajan trag čime je dodatno obogatio hrvatsku i dubrovačku kulturnu baštinu. Kroz dugogodišnje djelovanje u prostoru „Libertina“ stvorio je jedinstveno mjesto susreta građana, umjetnika i intelektualaca. Taj je prostor postao simbol slobodnog duha, otvorenosti i autentične gradske svakodnevice Dubrovnika.

Svojim javnim djelovanjem, osobnošću i stalnom prisutnošću u životu Grada, Lucijan Capurso dao je nemjerljiv doprinos očuvanju identiteta Dubrovnika kao živog grada kulture, a ne samo povijesne kulise. Ukupnost njegova umjetničkog, kulturnog i društvenog djelovanja predstavlja životno djelo trajne vrijednosti za Grad Dubrovnik i njegove građane.

Miljenko Bratoš – dobitnik „Nagrade Dubrovnika za životno djelo“ (posmrtno) za izniman doprinos obrani grada Dubrovnika u Domovinskom ratu.

Miljenko Bratoš bio je jedan od rijetkih Dubrovčana koji je već 1991. godine, gotovo proročki, procijenio da će se i UNESCO-v biser svjetske baštine, naš Grad, naći na ruti velikosrpske agresorske ideje te je započeo s pripremama za obranu, koje su se pokazale dragocjenima u ratnom vrtlogu koji je uslijedio. Domovinski rat dočekao je kao sekretar Sekretarijata za narodnu obranu Općine Dubrovnik te u povjesnici Domovinskog rata na dubrovačkom području ostaje trajno zabilježen kao jedan od najzaslužnijih ljudi za uspostavu obrane Grada.

Već krajem siječnja 1991. formira Stožer za obrambene pripreme, početkom ožujka organizira postrojbe za motrenje pograničnih područja, uspostavlja sustav radio i žičnih veza, prislušnu službu te stalnu satelitsku vezu čime Dubrovnik ni u jednom trenutku nije ostao bez kontakta s maticom i svijetom. U svibnju iste godine organizira dolazak prvih postrojbi ZNG-a u Dubrovnik, a tijekom ljeta osniva prve pješačke postrojbe, Centar za obavješćivanje, radarsku službu za motrenje akvatorija, dragovoljačke postrojbe, popunu pričuvnog sastava MUP-a, nabavu naoružanja i streljiva, Civilnu zaštitu i mobilizaciju.

Organizirao je i vađenje neeksplodiranih minsko-eksplozivnih sredstava iz dubrovačkog podmorja kako bi se eksploziv mogao iskoristiti za izradu bombi tzv. „televizija“ u TUP-u i Brodoremontu u Mokošici. Pripremao je skloništa, vodu, hranu, agregate i zalihe krvi kako bi Grad barem u tom segmentu bio relativno spreman za očiti rat i početak napada na Dubrovnik.

U rujnu 1991. bio je jedan od osnivača Odreda naoružanih brodova koji su opkoljenom Gradu i njegovim stanovnicima značili život i povezanost s ostatkom zemlje. Poginuo je 25. listopada 1991., niti mjesec dana nakon prvog žestokog napada na dubrovačko područje. Na Dan dubrovačkih branitelja, 6. prosinca 2011., posmrtno je odlikovan Redom bana Josipa Jelačića za osobite zasluge. U čast i sjećanje na Miljenka Bratoša, njegovo ime danas nosi i jedna ulica u Lapadu.

Prof. dr. sc. Slobodan Lang, dr. med. – dobitnik „Nagrade Dubrovnika za životno djelo“ (posmrtno) za izniman humanitarni doprinos gradu Dubrovniku u Domovinskom ratu.

U jesen 1991. godine, u trenutku potpune vojne blokade Dubrovnika i sustavnog razaranja Grada, Slobodan Lang bio je jedan od ključnih inicijatora i organizatora Konvoja Libertas, najveće i najsnažnije civilne i humanitarne pomorske akcije u Domovinskom ratu.

Konvoj Libertas nije bio samo humanitarna misija. Bio je to svjesni, organizirani građanski čin otpora, jasan i nedvosmislen odgovor civilnog društva na pokušaj izolacije, slamanja i moralnog poništenja Dubrovnika. U vremenu kada su diplomatski kanali bili spori, a međunarodna zajednica neodlučna, Konvoj Libertas postao je glas savjesti, solidarnosti i ljudskog dostojanstva.

S književnikom Nedjeljkom Fabriom, Slobodan Lang uputio je povijesni poziv građanima Hrvatske i svijeta, apel koji nije bio politički ni ideološki, nego duboko human i civilizacijski. Taj je tekst postao moralni temelj Konvoja i jedan od najsnažnijih javnih poziva solidarnosti u modernoj hrvatskoj povijesti.

Unatoč ozbiljnim sigurnosnim prijetnjama i pomorskoj blokadi, Konvoj je probio obruč i 31. listopada 1991. uplovio u Dubrovnik. Dolazak Konvoja bio je jedan od najsnažnijih emotivnih trenutaka u novijoj povijesti Grada, tisuće građana dočekale su brodove sa suzama, osmijesima i sviješću da nisu zaboravljeni.

Posebna vrijednost djelovanja Slobodana Langa očituje se u činjenici da nije napustio Dubrovnik s Konvojem. S nekolicinom suradnika svjesno je ostao u opkoljenom Gradu, dijeleći sudbinu njegovih stanovnika. Time je njegov angažman prešao granicu simboličnog i postao egzistencijalni čin osobne odgovornosti. Osnivanjem Ureda Konvoja Libertas u Dubrovniku dao je Konvoju trajnu strukturu i operativnu dubinu. Ured je postao središnje mjesto civilnog otpora, humanitarnog djelovanja, informiranja i kulturnog života Grada u najtežim trenucima njegove moderne povijesti.

Konvoj Libertas bio je više od akcije pomoći: bio je dokaz da se sloboda brani i solidarnošću, da Grad nije sam i da Dubrovnik, kroz stoljeća grad ljudskih prava i otvorenosti, i u najtežim trenucima ostaje vjeran svojim temeljnim vrijednostima. Uloga Slobodana Langa u toj povijesnoj epizodi bila je ključna, autentična i neponovljiva. Njegovo je djelovanje povezalo humanost, intelektualnu odgovornost i osobnu hrabrost ostavljajući trajan trag u povijesti Dubrovnika i Republike Hrvatske.

Božo Grčić – dobitnik „Nagrade Dubrovnika“ za dugogodišnje očuvanje tradicije Feste sv. Vlaha

Božo Grčić, rođen 10. travnja 1925. godine, najstariji je živući dubrovački festanjul i čovjek koji je gotovo cijeli život posvetio Festi svetog Vlaha, jednom od najvažnijih simbola identiteta Grada Dubrovnika. Njegovo sudjelovanje u Festi, procesijama i svečanostima traje desetljećima, a i u dubokoj starosti ostaje aktivan sudionik i živi svjedok kontinuiteta ove višestoljetne tradicije.

Svojim osobnim primjerom, Božo Grčić pridonosi očuvanju duha Feste i prenosi njezino značenje mlađim generacijama. Njegova prisutnost u proslavama nije samo simbolična, nego predstavlja stvarnu vezu između prošlosti i sadašnjosti Grada. Davne 1941. godine, s prijateljima članovima društva „Hrvatski junak“, dočekao je na Pilama bana Banovine Hrvatske Ivana Šubašića i zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca kao pripadnik počasne garde dubrovačke mladeži. Godine 1993. organizirao je prvu Festu svetog Vlaha u Philadelphiji, a godinu potom i u Washingtonu.

Osim doprinosa kulturnoj baštini, njegov je život obilježen i bogatim stručnim, obrazovnim i društvenim radom. Diplomirani brodograđevni inženjer, bio je dugogodišnji profesor na Višoj pomorskoj školi u Dubrovniku, gdje je obrazovao generacije pomoraca i dao značajan doprinos razvoju pomorstva i stručnog obrazovanja.

Božo Grčić poznat je i po snažnoj povezanosti s morem i ribarstvom, koje za njega nije bilo samo zanimanje, nego način života i dio identiteta dubrovačkog kraja. Bavi se i slikarstvom, ostavljajući likovne zapise dubrovačkih motiva, Feste i svakodnevice, čime je dodatno obogatio kulturnu memoriju Grada, ali i hrvatske zajednice u Americi gdje je godinama živio. Njegove slike svetog Vlaha krase hrvatsku crkvu u Chicagu.

Svojim životom, radom i javnim djelovanjem, Božo Grčić primjer je osobnog integriteta, predanosti Gradu i očuvanja njegovih temeljnih vrijednosti. Njegov je doprinos dugotrajan i duboko ukorijenjen u život Dubrovnika.

Prof. dr. sc. Nenad Jasprica, dipl. biol. exp. – dobitnik „Nagrade Dubrovnika“ za doprinos razvoju znanosti i očuvanju prirodne baštine grada Dubrovnika.

Kroz četiri desetljeća znanstvenog i javnog djelovanja Nenad Jasprica sustavno je promicao Dubrovnik u Hrvatskoj i inozemstvu. Bogatim znanstvenim opusom, organizacijom međunarodnih znanstvenih skupova, suradnjom s brojnim domaćim i stranim institucijama te sudjelovanjem u međunarodnim tijelima Dubrovnik je predstavljao kao grad znanja, znanosti i otvorenosti prema svijetu. Njegov je rad značajno pridonio prepoznatljivosti Dubrovnika izvan turističkog konteksta, osobito u području znanosti i zaštite prirodne baštine.

Posebno je važno istaknuti njegov doprinos razvoju znanstvenih institucija u Dubrovniku. Kao dugogodišnji ravnatelj Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku unaprijedio je rad ustanove, proširio područja istraživanja i ojačao suradnju s domaćim i međunarodnim partnerima, čime je izravno pridonio jačanju znanstvenog i obrazovnog profila Grada.

Kroz kontinuirani i odgovorni javni angažman trajno je doprinosio podizanju razine znanja, svijesti i društvene odgovornosti zajednice prema prirodnim vrijednostima dubrovačkog područja. Svojim radom na edukaciji mladih, mentoriranju lokalnih nevladinih udruga i poticanju građanskog sudjelovanja dao je snažan doprinos razvoju civilnog društva. Posebno se ističe njegovo djelovanje usmjereno na očuvanje hrvatske prirodne i kulturne baštine Malostonskog zaljeva, Rijeke dubrovačke, otoka Lokruma i povijesne jezgre, kao i javni angažman kojim je pridonosio razumijevanju važnosti prometne povezanosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

Košarkaški klub Dubrovnik – dobitnik „Nagrade Dubrovnika“ za 80 godina doprinosa ugledu i promociji grada Dubrovnika na području športa

Košarkaški klub Dubrovnik, osnovan krajem 1946. godine na inicijativu Vlaha Kojakovića, jedna je od najstarijih i najtradicionalnijih institucija hrvatske košarke. Sljedeće godine obilježava 80 godina postojanja, uz jubilej koji će biti popraćen nizom događanja, među kojima i obnova Kupa Libertas. Prva službena utakmica odigrana je 2. ožujka 1947. protiv Hajduka na Poljani Ruđera Boškovića (Jezuiti). Pod imenom KK Jug, klub je ubrzo izrastao u regionalnu silu, igrajući na legendarnom terenu Karmen.

U ranim godinama djelovanja, tijekom 1940-ih i 1950-ih, sudjelovao je u regionalnim i dalmatinskim ligama, dok je u 1960-ima i početkom 1970-ih napredovao kroz niže jugoslavenske lige, dosegnuvši vrhunac u razdoblju od 1972. do 1981. ulaskom u Prvu B ligu Jugoslavije. Nakon raspada Jugoslavije i Domovinskog rata klub se tijekom 1990-ih natjecao u nižim hrvatskim ligama, a 2000-tih ostvaruje povratak u Prvu hrvatsku ligu te u više navrata nastupa u Premijer ligi, uključujući sezone 2010-ih i povratak u sezoni 2023./2024.

Iz kluba su potekli istaknuti reprezentativci poput Andra Knega, Adnana Bečića, Nikše Prkačina, Ante Tomića, Maria Hezonje, Hrvoja Perića i Lukše Andrića. Među legendama kluba posebno se ističu Milan Jejina, Pero Jejina i Maro Lučić, kao i trenerska legenda Darko Kunce.

Andrija Seifried – dobitnik „Nagrade Dubrovnika“ za dugogodišnji kulturni doprinos gradu Dubrovniku.

Andrija Seifried rođen je 16. siječnja 1943. u Dubrovniku, gdje završava osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na studiju engleskog jezika i književnosti. Dugogodišnji je turistički djelatnik, kolekcionar, prevoditelj i sudionik brojnih društvenih događanja Grada. Dvije godine obnašao je dužnost ravnatelja Kazališta Marina Držića.

Svojim radom na organizaciji likovnih događanja u Dubrovniku i šire kontinuirano širi ljubav prema rodnom Gradu. Samo prošle godine organizirao je osam izložbi priznatih i afirmiranih likovnih umjetnika. Svojim organizacijskim sposobnostima privlači brojnu publiku, kako u Gradu tako i diljem Hrvatske.

Za svoje djelovanje i doprinos kulturi odlikovan je odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, koje mu je dodijelio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Najzapaženije izložbe u 2025. godini bile su one Dubravke Lošić u Bokaru, Dimitrija Popovića i Josipa Pina Trostmanna u Sponzi.

Mirej Stanić – dobitnica „Nagrade Dubrovnika“ za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti kojim je trajno obilježila kulturni identitet Grada Dubrovnika

Mirej Stanić je rođena u Dubrovniku, gdje već od devete godine započinje glumački put statirajući u predstavama Dubrovačkih ljetnih igara, a od četrnaeste djeluje u Studentskom teatru Lero s kojim gostuje na brojnim europskim festivalima i osvaja brojne nagrade.

Akademsko obrazovanje stječe na Filozofskom fakultetu i Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Od 1. listopada 1995. stalna je članica ansambla Kazališta Marina Držića, a od 2019. godine nosi status prvakinje. Dugogodišnja je suradnica Dubrovačkih ljetnih igara, gdje ostvaruje niz zapaženih uloga, a uz glumački rad dala je i vrijedan doprinos kazališnoj pedagogiji i razvoju publike kao voditeljica dramskih radionica.

Kritika i publika osobito ističu njezinu sposobnost suptilne transformacije, precizan rad s tekstom i iznimnu scensku prisutnost. Tijekom karijere u Kazalištu Marina Držića ostvarila je zapažene uloge, među kojima su Stella u „Život je san“, Omakala u „Danu od amora“, Ora u „Sutonu“, Mama/Nonna u „Prascu koji gleda u sunce“ i Dobra u „Skupu“, surađujući pritom s velikanima hrvatskog glumišta Georgijem Parom, Vladom Štefančićem, Joškom Juvančićem, Ivicom Kunčevićem i drugima.

Za recentne uloge Bake Anne u predstavi „Vidi kako Lokrum pere zube“ i Majke u predstavi „Kuća je velika, ne može se ona nosit“ nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta i nagradu Zlatni studio. Svojim dugogodišnjim, predanim i umjetnički relevantnim djelovanjem Mirej Stanić trajno je zadužila kazališni i kulturni život Dubrovnika. Njezino stvaralaštvo primjer je visoke umjetničke odgovornosti, profesionalne dosljednosti i duboke povezanosti s Gradom.