Govor gradonačelnika na otvaranju 68. Dubrovačkih ljetnih igara

Govor gradonačelnika Grada Dubrovnika Mata Frankovića na ceremoniji svečanog otvaranja 68. Dubrovačkih ljetnih igara prenosimo u cijelosti na hrvatskom i engleskom jeziku. 

Poštovane gospođe i gospari,

uvaženi gosti,  pozdravljam vas večeras  na ovoj tradicionalnoj svečanosti koja se održava već 68. put.

Pozdravljam vas na svečanosti koja je svima nama u Gradu itekako važna. Dubrovačke ljetne igre jedan su od najvažnijih  kulturnih događaja u Hrvatskoj, ali našem Gradu one su puno više od toga. Igre su radost, izazov, očekivanje i ponos, ali i zajedništvo. 

Pod okriljem naših stoljetnih mira Dubrovčani su naučili dva mjeseca živjeti s glumcima, glazbenicima i ostalim umjetnicima u zajedničkom očekivanju stvaranja istinskog umjetničkog čina. I tako je već gotovo sedam desetljeća. To ne čudi, jer ovo je grad povijesti jednako koliko i grad umjetnosti.

Teško ćete među nama naći nekoga tko se ne veseli dobroj predstavi, jednako kao što se ne ustručavamo glasno negodovati kad nam nešto nije baš po gustu, jer samo najbolje, s punim pravom, očekujemo.

O Gradu i njegovoj slavnoj povijesti napisano je stotine knjiga i, iako su se ponudila različita tumačenja njegovog nekadašnjeg sjaja, uvijek na nov način možemo usmjeriti pogled na njegova minula stoljeća.

Želim stoga baš s ovog mjesta oslikati prošlost pojmovima kojima se mnogi naši sugrađani posljednjih godina vraćaju. To su pojmovi mjere i sklada, ali i mudrosti, skromnosti.

Mjere i sklada nema bez zajedništva, baš kao što ni naši stari bez zajedništva ne bi stvorili ovu ljepotu i bogatstvo koju su nam podarili u naslijeđe, da ga baštinimo i koristimo s najvećom pažnjom i poštovanjem kako bismo ga opet na čuvanje povjerili našoj djeci.

Dubrovačka Republika cijelo je vrijeme svoje državnosti uspješno održavala  sklad i mjeru. „Ništa previše“, rekli su davno u Delfima. Upravo su se i naši stari tako ponašali. Ostaci te njihove mjere vidljivi su i sada svuda oko nas. Okrenite se oko sebe, pogledajte sve ove kuće na Stradunu i palače oko nas, pogledajte Katedralu…… i crkvu sv. Vlaha. Sve to govori o umjerenosti i mjeri koju su oni živjeli. Nije se dopuštala rastrošnost jer su stari smatrali da to vodi oholosti, a oholost rađa zlo i državi i zajednici. I nisu ova sjećanja jedino što nam govori o skladnosti Grada.  Tu su i propisi i zakoni te Statut Grada koji je i danas pravi putokaz,  ali i praksa za svakidašnji život Grada.

Uz odmjerenost, presudno je bilo  zajedništvo. Omogućilo je da se teritorijalno mala državica pretvori u važnog sudionika na međunarodnoj sceni, da se istakne u područjima trgovine i diplomacije.

Kao neutralna država, Dubrovačka Republika surađivala je sa svim imperijima i sa svim stranama istodobno, vodeći se isključivo interesima Republike i svih njezinih stanovnika.

O tome svjedoče tisuće arhivskih spisa u našoj predivnoj Sponzi, tu tek nekoliko koraka ispred nas. Zaključak je uvijek isti: podanici Republike živjeli su „republikanski duh“ jednako kao i pripadnici vlastele. Znali su da pomažući državi pomažu i sebi. Shvatili su da samo zajedništvom mogu napredovati i izbjeći tragedije koje su tada pogađale druge Europljane.

Nije to bilo lako! Problema i kriza uvijek je bilo, ali  zajednički cilj dao im je snage da izdrže i naprave pravedno društvo u kojem je bilo mjesta i za Židove koje su protjerali s Iberskog poluotoka, ali i za brojne druge prebjege. Našli su zajednički jezik i interes s otomanskim sultanima, a stoljećima prije onoga što danas nazivamo starom Europom, imali su socijalne ustanove i komunalni sustav, kanalizaciju i vodovod, i to prije gotovo šest stoljeća.

Stvorili su društvo koje je dalo velikane znanstvene misli poput Ruđera Boškovića ili najvećeg hrvatskog komediografa Marina Držića. Ne zaboravimo ni Đura Baglivija, Nikolicu Bonu, Nikolu Gučetića, Marina Getaldića, Marojicu Cabogu, Điva Gundulića, Miha Pracata, Benedikta Kotruljevića i niz drugih.

Svi ti pojedinci nisu se nikada isticali iznad zajedničkog dobra. Grad na prvom mjestu, pa tek onda sve ostalo.

Nema napretka u zajednici koja ne pomaže samoj sebi. Nema uspjeha ako se okreće glava i odmahuje rukom. U radu za zajedničko dobro treba krenuti od svoje obitelji. A drugog Doma od Grada nemamo.

Da bismo ga sačuvali, treba nam vratiti sklad i mjeru i biti odlučni i složni. Nemojmo se bojati učiti iz prošlosti kako bismo stvorili i živjeli bolju budućnost.

Stoga vas sve pozivam da budete aktivni sudionici u vraćanju mjere i sklada zajedničkom nam Gradu. Jedini smisao dužnosti koju ste nam povjerili baš je isti onaj koji je vrijedio u zlatno doba Dubrovnika: Grad u kojemu svi čine onoliko koliko mogu i znaju kako bi bio pravedniji, uspješniji i sigurniji. 

Na tom putu ufamo se u razboritost i išćemo zajedništvo.

Jer, kako bi Bokčilo u Dundu Maroju rekao: „Reče se: dogovorna je bolja šteta neg koris' bez dogovora“, za što postoji analogija s dubrovačkom poslovicom „Bolja je šteta dogovorna negoli korist samovoljna.“
„Ma se je trijeba s bremenom akomodavat“, rekao bi opet Držić.

Zar je danas drugačije? Zar Držićeve riječi ne nose univerzalnu poruku?  Sebe i svoje postupke prilagoditi mijenama vremena i promjenama okolnosti. Biti integralni čovjek. Biti…. Čovjek… nazbilj!

U mislima na riječi sklad i zajedništvo te njihovom značaju za Grad i mogućnostima koje donose, još jednom vas sve  pozdravljam i želim da se ovdje osjećate sretno i slobodno.

Osobito pozdravljam umjetnike. Ponovno će otvoriti funjestru kroz koju je Grad zadnjih 67 godina u svijet slao ono najbolje što jedan narod može ponuditi: kulturu i umjetnost.
Neka vam bude ugodan boravak u našem Gradu.  Njarnjasa uvijek ima. I ljudi nahvao. Vi budite ljudi nazbilj i donesite osmijeh i ugodu i onima koji takvi nisu. Ili, još bolje, i njih promijenite.

Umjetnost ionako može činiti čuda, rušiti granice i povezivati, mijenjati nabolje i oplemenjivati, ali umjetnost nije i nikada neće biti vrijeđanje drugog i drugačijeg. Upravo to očekujemo i tražimo od vas i ove 68. sezone Igara, jednako kao što vam od srca dajemo svu moguću potporu.

Sretno i slobodno živite umjetnost u našem prelijepom Gradu.

Uvaženi uzvanici, poštovani sugrađani i gosti, dragi prijatelji, proglašavam 68. Dubrovačke ljetne igre otvorenim. Živjeli!

**********************************************

Ladies and gentlemen,

dear guests, I greet you tonight at this traditional ceremony, which is held for the 68th time.

I greet you at the ceremony that is very important to all of us in the city.

Dubrovnik Summer Festival is one of the most important cultural events in Croatia, but the Festival means far more to our city. The Festival is about joy, challenge, expectation and pride, but also unity.

Under the patronage of our centuries-old peace, the people of Dubrovnik have learned to live for two months with actors, musicians and other artists in the common expectation of creating a true work of art. And it has been like that for almost seven decades. It’s not a wonder knowing that this is the city of history just as much as the city of art.

You will hardly find someone among us who is not looking forward to a good performance, just as we do not hesitate to loudly complain when something is not to our liking, because we have the right to expect the best.

Hundreds of books have been written about the city and its famous history, and even though they offered different interpretations of its former glory, we can always look at its passed centuries in a new way.

Therefore, I want to interpret the past using concepts that many of our fellow citizens have been going back to in recent years. These are the concepts of measure and harmony, but also of wisdom and modesty.

Measure and harmony do not exist without unity, just as our ancestors would not have created this beauty and the riches they gave us in legacy, to inherit and use with utmost care and respect, so that we can entrust it to our children.

Throughout its statehood, the Republic of Dubrovnik successfully maintained harmony and measure. "Nothing too much," they said long ago in Delphi. That's how our ancestors did. The remains of these measures are visible now all around us. Turn around and see all these houses on Plac (Stradun) and the palaces around us, and see the Cathedral ...... and the Church of St. Blaise. All this speaks about moderation and the measure our ancestors lived by. Prodigality was not permitted as it led to pride and pride causes evil to the state and to the community. And these memories are not the only thing that tell us about the harmony of the City. There are also the regulations and laws and the Statute of the City, which is still today a signpost, but also a practice for the everyday life of the City.

With meticulousness, it was crucial to live in unity. They made it possible for a small country to become an important participant on the international scene and to stand out in trade and diplomacy.

As a neutral state, the Republic of Dubrovnik cooperated with all the empires and with all sides simultaneously, guided exclusively by the interests of the Republic and all its inhabitants.

This is witnessed by thousands of archives in our beautiful Sponza, just a few steps ahead of us. The conclusion is always the same: the subjects of the Republic as well as the members of nobility all lived the "Republican spirit". They knew that by helping the state, they helped themselves. They realized that they could only progress through unity and avoid the tragedies that other Europeans were dealing with.

It was not easy! The problems and the crisis were always there, but the common goal gave them the strength to endure and to create a just society in which there was place for Jews who had been expelled from the Iberian Peninsula, as well as numerous other abodes. They found a common language and interest with the Ottoman Sultans. Also, they had social institutions and communal system, sewage and plumbing, almost six centuries ago, long before the old Europe had all these.

They created a society that gave us great scientists like Ruđer Bošković or the greatest Croatian comedian Marin Držić. Let's not forget Đuro Baglivi, Nikolica Bona, Nikola Gučetić, Marin Getaldić, Marojica Kaboga, Đivo Gundulić, Miho Pracat, Benedikt Kotruljević and many others.

All these individuals were never emphasized above the common good. The city came first and everything else followed.

There is no progress in a community that does not help itself. There is no success if one turns his head away and does not care. Work for the common good should start from your family. And we do not have another Home other than our City.

In order to preserve it, we need to restore harmony and measure and be determined and compliant. Let's not be afraid to learn from the past so that we can create and live a better future.

Therefore, I invite you all to be active participants in restoring the measure and harmony in our City. The only sense of duty that you have entrusted us is exactly the one that was used during the Golden Age of Dubrovnik: a city where everyone is doing as much as they know and can and thus making the city more just, more successful and safer.

On that path, we trust in our common sense and look for unity.

According to Bokčilo from Dundo Maroje: "They say: it is better when there is an agreed harm than a gain without agreement," which is analogous to the Dubrovnik proverb, "Better agreed harm than arbitrary gain."
„But we must adapt ourselves to the times“, said great Marin Držić.

Is it different today? Do not words of Marin Držić carry a universal message? Adjust yourself and your actions to changing times and changing circumstances. Be a complete person. Be…. a man ... a good man!

Bearing in mind the words harmony and unity and their significance for the city and the possibilities they bring, I once again greet you and I want you to feel happy and free here.

I especially greet the artists. They will once again open the window through which the city has been sending, for the last 67 years, the best that a nation can offer to the world: culture and art.

May you have a pleasant stay in our City.  There have always been authorities. And bad guys. You be the good guys and bring joy and laughter to those who aren't like that. Or even better, change them.

Art can do wonders, it can break boundaries and connect, change for the better and enrich. However, art has never offended others or those who are different and never will. This is exactly what we expect and ask of you for this 68th season of the Festival, just as we give you all the possible support straight from our heart.

Good luck and may you live art freely in our beautiful city.

Distinguished guests, honored fellow citizens and visitors, dear friends - I announce the 68th Dubrovnik Summer Festival open. Cheers!

*********************************
 

68. Dubrovačke ljetne igre svečano su otvorene podizanjem zastave Libertas uz stihove Himne slobodi ispred crkve sv. Vlaha pred visokim uzvanicima i brojnom publikom iz zemlje i inozemstva.

Program ceremonije izveden je prema scenariju Mladena Tarbuka i Ivane Lovrić Jović, a u režiji Ivana Miladinova i Igora Barberića. Sudjelovali su Dubrovački simfonijski orkestar, Zagrebačka filharmonija, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, Dubrovački komorni zbor te Mješoviti zbor Libertas, kao i Folklorni ansambl Linđo, Kazališna družina Kolarin, Plesni studio Lazareti, KUD Stjepan Radić te Udruga Žonglerata. Festivalski dramski ansambl sačinjavali su Boris Svrtan kao knez te Zijad Gračić kao Negromant, zatim Ozren Grabarić, Maro Martinović, Nikola Baće, Branimir Vidić, Nika Burđelez, Gloria Dubelj, Hrvoje Sebastian, Edi Jertec, Bojan Beribaka te Izmira Brautović. Kraj svečanog otvaranja obilježio je tradicionalni vatromet.

U narednih 46 dana, na 15 ambijentalnih lokacija, gotovo 2.000 umjetnika iz cijelog svijeta pred međunarodnom publikom od 60.000 domaćih i inozemnih posjetitelja izvest će oko 80 dramskih, glazbenih, baletnih, folklornih i drugih programa, a već večeras na programu je rasprodana Carmina  Burana u izvedbi Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Zagrebačke filharmonije i Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera uz soliste Nicolu Proksch, Owena Willetsa, i Nikolu Mijailovića.