"Dundo Maroje" u engleskom prijevodu predstavlja se u Londonu

U izdavačkoj djelatnosti Doma Marina Držića, uz potporu Grada Dubrovnika, Doma Marina Držića i Turističke zajednice Grada Dubrovnika i u suorganizaciji izdavačke kuće Istrosbooks, British-Croatian Society i Honey-Tongued Theatre Productions, povodom 450. obljetnice smrti Marina Držića, u petak, 2. ožujka  2018. godine u 18.30 sati u Conway Hall-u u Londonu, 25 Red Lion Square, WC1R 4RL,  održat će se predstavljanje knjige Marina Držića Dundo Maroje u engleskom prijevodu Filipa Krenusa.


Predstavljanje će se održati u knjižnici humanističke i nakladničke ustanove Conway Hall  u sklopu serije kulturnih večeri pod naslovom Image – Music – Text i u suorganizaciji, s britanske strane, izdavačke kuće Istrosbooks čija je direktorica Susan Curtis uredila engleski prijevod djela Marina Držića te Honey-tongued Theatre Productions koji će okupiti glumce i glazbenike i uobličiti program predstavljanja te Doma Marina Držića, izdavača prijevoda s hrvatske strane.
 
Uz prevoditelja i autora pogovora Filipa Krenusa, u predstavljanju knjige sudjeluju Nikša Matić, ravnatelj Doma Marina Držića, Pavo Jančić, predsjednik Upravnog Vijeća Doma Marina Držića i Susan Curtis, urednica izdanja.
 
Uz peteročlani glumački ansambl koji će čitati odabrane prizore iz engleskog prijevoda Dunda Maroja, u glazbenom dijela programa izvodit će se ulomci iz Sorkočevićevih skladbi a na otvorenoj galeriji Conway Halla izložit će se fotografije umjetnika Barija Goddarda koje za temu imaju Grad Dubrovnik, prizore iz projekta Držić Meets Shakespeare održanog u Sponzi u ljeto 2017. godine, povodom obilježavanja 450. obljetnice smrti Marina Držića, kao i prizore iz produkcija međunarodnog kazališnog festivala Midsummer Scene koji je partner Doma Marina Držića i iz čije suradnje je i potekao prijevod Dunda Maroja na engleski jezik.

Iz predgovora knjige  Luka Paljetka: „Prijevod Filipa Krenusa, objavljen u ovoj knjizi, prvi je dakle prijevod integralnog teksta komedije Dundo Maroje na engleski jezik, i to valja istaknuti kao specifičnost i vrijednost ovog izdanja za čije objavljivanje treba zahvaliti Domu Marina Držića u Dubrovniku. Treba napomenuti i to da je, budući da je ta Držićeva komedija doprla do nas u okrnjenom obliku, u ovoj knjizi prevedena i nadopuna završnog petog čina, iz pera Mihovila Kombola. Prema riječima Marka Foteza, ovu renesansnu komediju treba pretvoriti u nešto što živi i danas. To je i cilj ovoga prijevoda za koji se marljivo potrudio prevoditelj Filip Krenus. U ovom se prijevodu prevoditelj potrudio nekim likovima dati posebna jezična obilježja. Pravu vrijednost ovoga prijevoda ipak pokazati može samo izvedba na pozornici, riječ koja s papira prelazi u usta glumca koji će s njom ujedinjen oživjeti svoj lik. Cilj ovoga prijevoda najpoznatije Držićeve komedije jest da bude, kako kaže Frano Čale, jedan dokument o najznačajnijoj izvornoj renesansnoj književnosti među slavenskim narodima. Siguran sam da će do predstave doći uskoro. Držić je našao svoje izdvojeno mjesto u Dubrovniku svoga doba. Čvrsto vjerujemo da će ga naći i u Londonu ovoga Shakespeareovog i našeg globalnog doba.“
 
Iz pogovora knjige Filipa Krenusa: „Prevoditelji imaju glavnu riječ u kovanju teksta iz izvorne jezične valute u drugu. Moja je jedina nada da će ova moja biti stabilna. Držić je u prologu ovoj komediji vješto utihnuo svoje kritičare, pa ga ja u svom pogovoru neću oponašati. Kao prevoditelj koji je, eto, i glumac, u svemu što radim iznalazim teatralnost. Sve moje odluke u korijenu imaju samo jednostavan razlog, a taj je da je ovaj tekst namijenjen izvedbi na engleskom jeziku. Budući da je ovo prvi cjeloviti prijevod Dunde Maroja na engleski jezik, htio sam jezik i svijet Držića, čije je i samo ime Englezima teško izgovorljivo, učiniti što pristupačnijim, a da pritom ne poreknem njegovo podrijetlo i jedinstvenost. U plivanju iz jednog jezika u drugi, svako djelo gubi i dobiva značenjske slojeve. Ne mogu se oteti pomisli – ne bez zebnje – što bi sam slavljen, osporavan, zaboravljen i napokon kanoniziran Marin Držić mislio o ovom pothvatu. Iako je ova komedija prenesena u renesansni engleski jezik, cilj mi nije, kako sam već napomenuo, da ovo bude muzejski izložak. Prašina je smrt kazališta i htio bih da prijevod bude odskočna daska punoj izvedbi ove blistave komedije na engleskom jeziku.“